Konopczyński [konopčɨ'ńsk’i], Władysław, poljski povjesničar (Varšava, 26. XI. 1880 – Krakov, 13. VII. 1952). Bio je sveučilišni profesor u Krakovu (1917–48) i zastupnik u Sejmu (1922–27). Od 1924. član Poljske akademije znanosti i umjetnosti. Tijekom II. svjetskog rata zatvoren u koncentracijskome logoru Sachsenhausen. Od 1935. do 1948. bio urednik Poljskoga biografskog rječnika. Proučavao poljsku povijest XVII. i XVIII. st. Glavna djela: Liberum Veto (1918), Poljska i Turska 1683–1792 (Polska a Turcja 1683–1792, 1936), Novovjeka povijest Poljske (Dzieje Polski nowożytnej, I–II, 1936), Barska konfederacija (Konfederacja Barska, I–II, 1936–38).